experimental theater show TOMOROW TOMOROW
Lada Bonacci, Nataša Dangubić, Vladimir Tintor, Ante Perković
Theater &TD / April 2011

Ti si navučena na ratne igrice, imaš dva avatara koja mijenjaš, jednog koji predstavlja tvoj super-ego i jednog koji je Rus što znači da imaš problema sa samoafirmacijom i da si nostalgična, sklona depresiji i opterećena svojom pozicijom. Ne znaš tko si i ne znaš kako da se uklopiš. Imaš 500 virtualnih prijatelja od kojih redovno komuniciraš s dvoje, jednim građaninom-znanstvenikom koji boluje od agorafobije i jednom bakom koja ti šalje slike svojih štenaca, jer si ti jedina koja se raspekmezi svaki put kad ih ugleda. Baka to zna, jer svitaš. U 3 ujutro. Boluješ od nesanice i nikad se nisi formalno školovala, jer te hologramski učitelj nije razumio. Svoj novac koji zarađuješ igrajući igrice za Kineze, što ne radiš jer moraš, već jer voliš, trošiš na antikvitete primitivne tehnologije, kojima si zakrčila stan i sad se u njemu osjećaš kao još veći stranac, nego na internetu.
 

Ovo je Web 2.0. Mi smo ljudi iz budućnosti da da ne ne. Mi ćemo se sad praviti da smo ljudi iz budućnosti da da ne ne. I mi ćemo vam pokazati kako je u budućnosti budućnosti. Na kosini velike dvorane Teatra &TD ući ćemo u budućnost. Ispasti u svemir. Tamo je hladno i tamo je mirno. Idemo prema suncu. K zabavi. U potentnom &TD-ovom repertoaru skrila se šarena lizalica, ako ju zavrtite prema suncu, hipnotizirat će vas. Ali nemojte trepnuti. Nataša Dangubić, Vladimir Tintor, Lada Bonacci i Ante Perković ne snalaze se preveć loše u toj budućnosti, iako tako uopće ne djeluje, no nije to do njih, već do mreže, koja nije virtualna nimalo, iako opet da se sporiti oko toga i iako opet jest činjenica da se s tom mrežom najuspješnije snalaze. Sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo. Virtualna stvarnost je izjednačena s realnom. To znaju djeca i to znaju starci. Identiteti su rupe, znala je Kathy Acker. Te rupe moramo napuniti, punimo ih grahom i kartama. Volimo na auto-pilotu. Tražimo svoje mjesto u budućnosti. Puno hodamo, jer tražimo mjesto. Čeka li nas raj možda? Mogu li ja biti negdje, dok se život događa? Mogu li biti slobodan igdje osim u praznini, bez ikakve atmosfere?

'Imam puno opcija, kao pun sam opcija. Danas ću malo istraživati organe, a sutra ću postati osobni medijski djelatnik. Jer mi je to zanimljivo. To mi je kao jako zanimljivo. Reći ću svom djetetu, hej sine, kćeri, debilu, tko si već, zaboli me, bavi se ti lijepo tuđim ljudima, pomozi im, organiziraj im virtualni život, to ti je izvrsno, to je prava stvar, pa da ima smisla što postojiš. Razumjet će, ne brini, svi će razumjeti, ali izrazi im to statistikom, nemoj brojeve, nemoj samo brojeve majke ti, od toga nam se vrti. Koliko posto ti je jasno? Ok, sad možemo razgovarati. Idem se uključiti. Jer to je kao bitno, to je jako važno. Ja trebam azil od stvarnosti, prošle, sadašnje i buduće. Može li mi netko dati azil?!' 

Produkcija SC - Kultura promjene - Teatar &TD